Transport i logistika nalaze se u razdoblju u kojem upravljanje troškovima više nije pitanje interne optimizacije, nego ključ opstanka i konkurentnosti.
Transport i logistika nalaze se u razdoblju u kojem upravljanje troškovima više nije pitanje interne optimizacije, nego ključ opstanka i konkurentnosti. Rast cijena energenata, regulatorni pritisci i tehnološka tranzicija zajedno stvaraju okruženje u kojem jednostavna rješenja više ne postoje.
Upravo tim povodom Poslovna grupa Auto Hrvatska okupila je relevantne stručnjake iz industrije na okruglom stolu „Optimizacija troškova u novoj transportnoj realnosti“ kako bi otvorila raspravu o tome kako upravljati troškovima u uvjetima kada većina ključnih varijabli više nije u potpunosti pod kontrolom operatera.
U raspravi su sudjelovali Željko Ivanjko (Ralu logistika), Davor Štern (energetski analitičar), Zoran Lulić (FSB), Zoran Kalauz (Tahograf), Siniša Uglik (ZET) i Marko Tihava (Auto Hrvatska), dok je raspravu moderirao Matko Jović, glavni urednik Cargo magazina.
Već na početku rasprave potvrđeno je ono što većina prijevoznika svakodnevno osjeća, gorivo ostaje dominantan trošak poslovanja. Željko Ivanjko iz Ralu logistike istaknuo je da najveći dio troškova otpada uz plaće zaposlenika upravo na gorivo uz značajan udio cestarina i financiranja voznog parka. „Godišnja potrošnja goriva kod nas je oko sedam milijuna litara“, rekao je Ivanjko, upozorivši kako svaka promjena cijene energenata izravno pogađa poslovanje prijevoznika.
Na pitanje mogu li se očekivati niže cijene goriva u skorijoj budućnosti, Davor Štern bio je vrlo izravan: „Bojim se da je to nova realnost s kojom ćemo morati živjeti još dugo godina.“ Prema njegovoj procjeni, geopolitički rizici, energetska tržišta i burzovne oscilacije i dalje će održavati visoku razinu neizvjesnosti, a povratak na stabilne i niske cijene goriva iz prošlosti nije realan scenarij.
Rasprava je otvorila i pitanje državnih intervencija u cijene energenata. Dok je Štern ocijenio da su takve mjere bile potrebne kako bi se ublažio inflatorni pritisak, prijevoznici upozoravaju na drugu stranu priče. Ivanjko je naglasio da je ukidanje povrata trošarina za teretni prijevoz dodatno opteretilo sektor: „Na sedam i pol milijuna litara izračunajte sedam centi i znate koliko smo u problemu.“ Uz to, sudionici su podsjetili i na nadolazeći ETS2 sustav, koji bi od 2028. godine mogao dodatno povećati cijenu fosilnih goriva.
U širem kontekstu regulatornog okvira otvoreno je i pitanje poticanja obnove voznog parka. Istaknuto je kako trenutačno ne postoje sustavni i tržišno značajni programi koji bi poticali zamjenu starijih dizelskih gospodarskih vozila novijim generacijama s Euro 6 standardom, iako bi upravo takva mjera mogla donijeti značajan i relativno brz učinak u smanjenju emisija. Sudionici su upozorili kako bi obnova postojećeg voznog parka modernijim dizelskim tehnologijama u ovom trenutku imala vidljiviji efekt od sporog uvođenja alternativnih pogona.
Kada je riječ o tehnologiji, sudionici su se složili da klasični dizelski pogon još uvijek ima prostora za poboljšanja, ali ne i za revolucionarne pomake. Zoran Lulić s Fakulteta strojarstva i brodogradnje istaknuo je da će daljnje uštede dolaziti kroz kombinaciju tehnologija: učinkovitije motore, hibridizaciju i optimizaciju pogonskih sustava. „Elektromotor je bolji stroj, ali je problem spremnik energije“, sažeo je Lulić ključnu dilemu današnje elektrifikacije.
S druge strane, financijska dimenzija tranzicije dodatno usporava promjene. Istaknuto je kako u praksi ne postoje dostatni i ciljani poticaji koji bi pratili stvarne investicijske potrebe prijevoznika pri nabavi električnih teških gospodarskih vozila. U uvjetima u kojima je cijena takvih vozila višestruko viša od konvencionalnih rješenja, izostanak snažnijih mjera podrške predstavlja jedno od ključnih ograničenja za njihovu širu primjenu.
Velik dio rasprave bio je posvećen mjerama koje se mogu primijeniti odmah. Zoran Kalauz iz Tahografa upozorio je da na tržištu postoji mnogo proizvoda koji obećavaju drastična smanjenja potrošnje, ali bez stvarnog učinka. Umjesto toga, naglasak je stavio na aerodinamiku i tehničku optimizaciju vozila. Posebno je upozorio na različite naknadno ugrađene dodatke poput zaštitnih lukova, dodatne rasvjete i sličnih elemenata koji povećavaju otpor zraka i negativno utječu na potrošnju goriva. S druge strane, kao primjere rješenja koja donose mjerljive rezultate naveo je stražnje aerodinamičke nastavke i bočne zračne zavjese koje, prema podacima proizvođača, pri vožnji autocestom mogu smanjiti potrošnju za približno jednu do dvije litre na 100 kilometara.
Važnu ulogu u smanjenju troškova ima i održavanje voznog parka. Ivanjko je istaknuo da prediktivno održavanje možda povećava pojedinačne troškove servisa, ali dugoročno smanjuje ukupne troškove kroz veću dostupnost vozila i manje neplaniranih zastoja. „Prediktivno održavanje u velikoj mjeri povećava dostupnost vozila“, naglasio je, spomenuvši telematiku, TPMS senzore i sustave daljinske dijagnostike kao alate koji danas omogućuju ranije otkrivanje problema.
Elektrifikacija javnog prijevoza bila je posebna tema rasprave. Siniša Uglik iz ZET-a predstavio je iskustva s prvim električnim autobusima u Zagrebu. Iako je riječ o još uvijek malom uzorku vozila, istaknuo je da se najvećim izazovom pokazuje operativni „range“, odnosno mogućnost da autobus odradi cijeli dnevni ciklus bez dodatnog punjenja. „Nama je najbitnije koliko kilometara možemo prijeći“, rekao je Uglik, dodajući da se električni autobusi u određenim uvjetima pokazuju boljima od očekivanja, posebno zahvaljujući rekuperaciji energije na brdskim linijama.
Marko Tihava iz Auto Hrvatske dao je perspektivu proizvođača i distributera gospodarskih vozila. Objasnio je da industrija danas paralelno razvija više tehnologija poput klasičnih motora, baterijsko-električnih kamiona i vodikov pogon što pak značajno povećava troškove razvoja. Istodobno, tržište još uvijek traži pouzdana i ekonomski održiva rješenja. „Proizvođači moraju jako pažljivo balansirati kojom brzinom mogu razvijati nove tehnologije, a da pritom ostanu konkurentni“, rekao je Tihava.
Posebno je naglasio važnost vozača i načina upravljanja vozilom. Prema njegovim riječima, moderna telematika pokazuje da pravilno korištenje sustava asistencije može donijeti značajne uštede. „Mladi vozač koji je koristio sve sustave asistencije imao je potrošnju za dvije litre nižu od iskusnog vozača“, naveo je kao primjer iz prakse.
Rasprava je otvorila i pitanje regulatornog okvira u kontekstu učinkovitosti transporta, pri čemu je istaknuta potreba za prilagodbom zakonodavstva tržišnim uvjetima. Kao jedno od mogućih rješenja istaknuta je mogućnost uvođenja duljih transportnih kompozicija, kakve su već u primjeni u pojedinim europskim zemljama, što bi u određenim uvjetima omogućilo prijevoz većih količina robe u jednoj vožnji. Takav pristup mogao bi smanjiti ukupni broj vožnji, optimizirati operativne troškove te djelomično ublažiti problem nedostatka vozača. Upravo kronični nedostatak vozača dodatno utječe na troškovnu strukturu sektora jer prijevoznici često ne mogu u potpunosti iskoristiti postojeće kapacitete, što dugoročno povećava relativni udio fiksnih troškova u poslovanju.
Zaključak okruglog stola može se svesti na nekoliko ključnih poruka: transportni sektor ulazi u razdoblje trajno viših i nestabilnijih troškova energenata; prostor za optimizaciju i dalje postoji kroz tehnologiju, aerodinamiku, telematiku i preventivno održavanje; edukacija vozača postaje jednako važna kao i tehnička oprema vozila; elektrifikacija će imati važnu ulogu, ali zahtijeva prilagodbu operativnih modela i infrastrukture; a buduća konkurentnost prijevoznika ovisit će o sposobnosti upravljanja ukupnim troškom vlasništva (TCO), a ne samo o cijeni goriva.
Auto Hrvatska ovim je okruglim stolom nastavila inicijativu okupljanja relevantnih stručnjaka s ciljem razmjene iskustava i otvaranja tema koje izravno utječu na održivost i konkurentnost transportne industrije.
